Odjel za elektromagnetsku kompatibilnost

Elektromagnetska kompatibilnost (electromagnetic Compatibility - EMC) je definirana kao sposobnost uređaja, opreme ili sustava da zadovoljavajuće radi u svom elektromagnetskom okruženju, tj. da radi u namijenjenim operacijskim uvijetima sa zadanim nivoima učinkovitosti bez pogoršanja zbog elektromagnetskih međudjelovanja, kao i da svojim radom ne uzrokuje neželjene elektromagnetske smetnje bilo čemu u tom okruženju. 
Poboljšanje elektromagnetske kompatibilnosti uključuje rad (koji time nije nužno i ograničen) u područjima: 

1. Razvoj inženjerskih standarda
2. Razvoj numeričkih modela
3. Tehnike mjerenja i testne procedure
4. Instrumenti za mjerenje
5. Karakteristike sustava i opreme, kao što su osjetljivost (otpornost), povredljivost, odgovarajući efekti širenja, i subjektivni efekti.
6. Unaprijeđenje tehnika i komponenata
7. Edukacija o elektromagnetskoj kompaktibilnosti
8. Studije o podrijetlu interferencija, obje umjetne i prirodne, i njihove klasifikacije
9. EM zaštita
10. Tehnike štićenja
11. Nuspojave djelovanja elektromagnetske energije
12. Znanstvene, tehničke, industrijske, profesionalne ili neke druge aktivnosti, koje dopridonose ovom području, ili koriste tehnike ili proizvode ovog područja.