Hidroelektrana Krka

U doba kada su veliki gradovi poput Londona i Rima imali jednofazne sustave, Šibenik je imao dvofazni sustav Krka-Šibenik koji predstavlja naš prvi cjeloviti elektroprivredni sustav, a ujedno je i jedan od prvih takvih u svijetu. Upravo u tome je veliki značaj hidroelektrane Krka (kasnije nazvane Jaruga I). Investitori i graditelji ovog sustava bili su gradonačelnik Šibenika Ante Šupuk, njegov sin Marko Šupuk te šibenski nadmjernik Vjekoslav plemeniti Meichsner.

Sve je započelo 7. listopada 1892.  kada  je Meichsner zatražio dozvolu za izgradnju nove kuće na rijeci Krki od uprave grada Šibenika što je i dobio 2. prosinca iste godine. Meichsner je u nadolazećim godinama pripremio nacrte i projekte za izgradnju prve hidroelektrane te istodobno dalekovoda za prijenos i gradske mreže za rasvjetu. Dana 18. prosinca 1893., nakon svih očevida i javnih rasprava, Meichsneru je dodijeljena „Razsuda“, odnosno koncesija za iskorištavanje vode rijeke Krke. Paralelno Meischer osniva društvo zajedno s Antom i Markom Šupukom koje započinje s radom 1. lipnja 1895. godine kada je gradnja bila u punom jeku. Čitav je sustav pušten u pogon 28. kolovoza 1985 „oko dvadesete ure i dvadeset časaka“.

ScreenShot001.bmp „…Jedan, pak, odvojak Krke odveden je i vođen savršenom sigurnošću: raspodijeljena voda spušta se i diže prema potrebi, propušta se ili zatvara pomoću željeznih vrata. Ogromni željezni rotori vrte se velikom brzino, a da se u toj ogromnoj zgradi ne osjeti ne jedan trzaj. Rekao bih da je to najjednostavnija stvar na svijetu: upravitelj stroja (…) telefonski razgovara sa Šibenikom, viče: „Strojevi rade odlično!“ i pita: „Kako je s rasvjetom u gradu?“ Dobiva odgovor: „Fantastično! Nije zakasnila!“ …“

 

 

 

 

 

ScreenShot003.bmpVodna turbina hidroelektrane Krka imala je snagu 320 KS i pad 10 m te je pokretala dvofazni generator A2 firme Ganz iz Budimpešte. Generator je imao nominalni napon od 3000 V i 42 Hz te je bio izravno spojen na 11 km dug dalekovod s 360 stupova do Šibenika. Na svakom stupu bile su tri konzole od kojeg je najniža nosila telefonsku liniju od hidroelektrane do Vile Meichsner, dok su gornje dvije bile opremljene staklenim izolatorima za po dva vodiča. Razvod u Šibeniku sastojao se od dvije rasklopne stanice i 6 transformatorskih stanica 3000/110V, a Vila Meichsner preuzela je funkciju prvog dispečerskog centra. U firmi Ganz tada je radila nekolicina poznatih inženjera među kojima su Károly Zipernowsky, Miksa Déri i Ottó Bláthy koji su velik broj svojih patenata instalirali upravo u sustavu Krka-Šibenik. U početku je najvažniji potrošač električne energije bila javna rasvjeta te Ante Šupuk sa svojim mlinicama.

 

ScreenShot005.bmpKućanstva su rijetko uvodila ovu novost zbog straha pa je tek oko 1900. godine struju u svoju kuću uvelo desetak uglednijih šibenskih domaćinstava.

 

Dana 1. prosinca 1903. godine puštena je u pogon nova hidroelektrana HE Jaruga II u neposrednoj blizini HE Krka koja je imala dva trofazna generatora. HE Jaruga II izgrađena je za potrebe tvornice kalcijevog karbida u Crnici, a u pogonu je još i danas.

HE Krka bila je uporabi 19 godina, od 1895. do 1914. godine, kada je demontirana radi ratnih potreba Austro-Ugarske Monarhije za bakrom. Tako je HE Jaruga II preuzela potrebe napajanja Šibenika električnom energijom.

 

 

 

krka_2Danas postoji samo HE Jaruga II dok su u njenoj neposrednoj blizini ostatci nekadašnje HE Krka. Originalna turbina je postavljena kraj ostataka zgrade dok je na ostatku zida 1995. godine postavljena ploča u spomen Šupukove hidroelektrane.

Godinu 1895. doista možemo uzeti kao prekretnicu, što je prepoznao i IEEE uvrstivši ju na svoju listu najvažnijih inženjerskih iskoraka (IEEE Milestone program). Spomen-ploča postavljena je na ostatcima HE Jaruga I u srpnju 2013. godine.

 

 

 

 


Krka Šibenik IEEE Milestone

Hidroelektrana Krka (kasnije nazvana Jaruga I) na slapovima rijeke Krke uvrštena je u popis povijesno važnih inženjerskih iskoraka u svijetu (IEEE Milestone program), kao najstarija izmjenična hidroelektrana našeg prostora i kao sastavnica jednog od prvih cjelovitih elektroenergetskih sustava u svijetu.

Od samog osnutka IEEE uspostavljen je Povijesni odbor, zadužen za očuvanje i promicanje povijesnog nasljeđa iz područja elektrotehnike i računarstva. IEEE Global History Network (IEEE GHN) je platforma unutar IEEE posvećena očuvanju i promicanju povijesno važnih inovacija u području elektrotehnike, posebno unutar programa IEEE Milestone. Program IEEE Milestone utemeljen je 1983. godine te je započeo s radom 1984. godine, obilježavajući stoljeće postojanja IEEE i odavanjem priznanja "stoljeću divova" koji su obilježili tehnički napredak.

IEEE GHN priznaje značajna tehnička dostignuća iz područja elektrotehnike i računarstva stara najmanje 25 godina koja su imala izniman opći i/ili regionalni značaj. Godine 2013. priznato je preko stotinu takvih dostignuća širom svijeta, primjerice:

  • Elektrifikacija izmjeničnom strujom, 1886.
  • Polaganje transatlantskog kabela
  • Nikola Tesla, pionir elektroenergetike
  • Voltina elektrokemijska baterija, 1799.
  • HVDC sustav na rijeci Nelson
  • Prvi 735 kV AC prijenosni sustav, 1965.
  • Prvi fotonaponski sustav
  • Otkriće supravodljivosti, 1911.
  • Rodno mjesto interneta, 1969.
  • Otkriće prvog tranzistora u Bellovom laboratoriju, 1947.
  • Proizvodnja tranzistora, 1951.
  • Westinghousov razbijač atoma, 1937.
  • Laboratori Thomasa A. Edisona, 1887.
  • Prvi pacemaker, 1957.
  • Prvi poluvodički integrirani sklop, 1958.

kao i brojna druga, među kojima se sada nalazi i izmjenični sustav na rijeci Krki!

Dana 20. svibnja 2013. godine, na sastanku direktora IEEE (Board of Directors), i službeno je potvrđeno da je sustav na rijeci Krki od velikoga značaja za cijelu inženjersku zajednicu i društvo u cjelini. Samo dva dana nakon puštanja u pogon višefazne hidroelektrane na Nijagarinim slapovima Šibenik je dobio svoj višefazni sustav.

Pri tome je bitno spomenuti da je sustav u Šibeniku bio cjelovit te je kako je već bilo spomenuto sadržavao i distribuciju preko 6 transformatora do velikog broja javnih svjetiljki i prijenos preko 11,5 kilometara dugačkog dalekovoda. Sustav na Nijagarinim slapovima energiju je počeo isporučivati do obližnjeg grada Buffaloa tek sljedeće godine!

Značaj ovoga čina obilježen je postavljanjem dviju spomen ploča, na hrvatskom i engleskom jeziku, te prigodnom ceremonijom  na lokaciji ostataka hidroelektrane Jaruga I.

 

Sukladni tekst ploče na engleskom jeziku glasi:

"On 28 August 1895 electricity generated at this location was transmitted to the city of Šibenik, where six power transformers supplied a large number of street lamps. This early system of power generation, transmission and distribution was one of the fisrst complete multiphase alternating current systems in the world and it remained in operation until World War I."

 

Prije same ceremonije čelni ljudi IEEE-a obišli su Nacionalni park Krka, a sa uzbudljivom poviješću nastanka i izgradnje HE Krka upoznao ih je rukovoditelj HE Jaruga Dario Miorin te Marko Delimar, tajnik IEEE i profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER).

Svečanost postavljanja spomen-ploče otvorio je profesor Igor Kuzle s FER-a, kao glavni organizator cijelog događaja, uz naglasak da je na ovome mjestu nastao začetak hrvatskog elektroenergetskog sustava. U ime obitelji Šupuk kratki i zanimljivi govor održao je Dražen Šupuk, praunuk Ante Šupuka i službeni vlasnik zemljišta na kojem se nalazi elektrana Jaruga I. Okupljenima su se obratili predsjednik Uprave HEP-a Tomislav Šerić i Predsjednik Hrvatske sekcije IEEE, Mislav Grgić, također profesor na FER-u.

Spomen ploče, na hrvatskom i engleskom jeziku otkrili su predsjednik IEEE-a Peter Steacker te direktor IEEE Regije 8 Martin Bastiaans uz tajnika IEEE-a Marka Delimara.

Događaju su prisustvovali i članovi Studentskog ogranka Hrvatska sekcije.

 


Repozitorij

Česta pitanja