8. međunarodna konferencija "Nuclear option in countries...

U cilju prikupljanja i izmjene iskustava u korištenju nuklearnih elektrana, HND je u dogovoru s Europskim nuklearnim društvom i Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, organiziralo do sada sedam zapaženih međunarodnih konferencija. Osmu međunarodnu konferenciju: “Nuklearna opcija u zemljama s malim i srednjim elektroenergetskim sustavima”, organizira ove godine od 16. do 20. svibnja u Dubrovniku. Na konferenciji će biti  prezentirano 72 referata uglednih znanstvenika i stručnjaka (ukupno 178) iz područja nuklearne energetike iz 26 zemalje Europe i svijeta.

Na konferenciji će se razmatrati ponovni uzlet nuklearne energetike u svijetu, naročito u svijetlu aktualne problematike vezane za klimatske promjene, te njezine primjene u hrvatskoj elektroenergetici; znanstvene metode za usporedbu nuklearne opcije s drugim konvencionalnim energetskim (termoelektrane na ugljen i plin) i nekonvencionalnim (novi obnovljivi izvori enrergije) alternativama sa stajališta ekonomičnosti i utjecaja na okoliš; pitanje razvoja novijih sigurnijih nuklearnih reaktora posebno manjih jedinica; znanstvene  analize nuklearne sigurnosti; pitanja nuklearnog gorivnog ciklusa, odlaganja nuklearnog otpada i razgradnje elektrana; pitanja nuklearne regulative,  te vrlo značajno pitanje odnosa s javnošću.



Nuklearna energija je nezaobilazna opcija u budućem razvoju svjetske energetike pa i Hrvatske. U potvrdu tog stajališta navodimo sljedeće podatke:

• Nuklearna energija je visoko konkurentna energetska opcija za proizvodnju temeljne električne energije. Mnoge zemlje snažno su orijentirane na nuklearnu energiju, posebno Kina, Indija, SAD, Francuska, Rusija i Japan, koje zajedno čine polovicu svjetskog stanovništva. Zemlje kao Argentina, Brazil, Kanada, Finska, Južna Koreja, Južnoafrička Republika, Ukrajina, Velika Britanija i nekoliko drugih zemalja u srednjoj i istočnoj Europi nastoje povećati udio nuklearne energije u njihovim gospodarstvima.
• Danas u nuklearnim elektranama (prema podacima iz travnja 2010.), u 29 zemalja svijeta, uspješno radi 438 uglavnom lakovodna reaktora, koji su proizveli u 2008. godini  2.560 milijardi kWh električne energije ili 14 % ukupne svjetske proizvodnje električne energije. Ukupno 16 zemalja ima preko četvrtine proizvodnje električne energije iz nuklearnih elektrana (npr., Francuska 76%, Slovačka 54%, Belgija 52%, Mađarska 43%, Švicarska 40%, Švedska 37% i Južna Korea 35%).  Od ukupnog broja, 216 reaktora snage oko 69 GWe locirano je u Europi u 17 zemalja i proizvode oko 30 % ukupne europske proizvodnje električne energije. Drugi i treći najveći izvori električne energije u EU-27 (ugljen 28% i prirodni plin 20%) predstavljaju najveće izvore emisije stakleničkih plinova i drugog zagađenja okoliša. U dosadašnjem radu ovi reaktori su se pokazali pouzdanim i sigurnim izvorima električne energije.
• U tijeku je izgradnja preko 50 novih nuklearnih reaktora  u 13 zemalja, najviše u Kini, Južnoj Koreji, Japanu i Rusiji. Usprkos globalnoj recesiji, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA)  značajno je povećala svoje prognoze porasta nuklearnih kapaciteta u svijetu. Sada predviđa najmanje 70 GWe novih elektrana u slijedećih 15 godina, tako da će nuklearni kapaciteti do 2030. godine narasti do 511 GWe, u odnosu na današnjih 374 GWe.  Promjene u predviđanjima temelje se na planovima i aktivnostima u mnogim zemljama.
• Konkurentnost cijena proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama potvrdila se u EU, Aziji i u SAD posebno kad se uključe i eksterni troškovi elektrana (utjecaj na okoliš). U mnogim zemljama, uz isplativa ulaganja u zamjenu dotrajale opreme, provodi se produljenje radnog vijeka nuklearnih elektrana do 60 godina,  što doprinosi daljnjem sniženju cijene proizvodnje električne energije.
• Sigurnost nuklearnih postrojenja oduvijek je bila na visokoj razini, a danas je zahvaljujući iskustvu i daljnjem tehnološkom napretku na još višoj razini i osigurava se stalnom aktivnošću regulatornih tijela u zemljama s nuklearnim elektranama i međunarodnom suradnjom. Međunarodna agencija za atomsku energiju podupire međudržavnu suradnju, potiče široku razmjenu informacija, promiče izradu međunarodnih pravnih sporazuma i razvoj općih sigurnosnih standarda, te osigurava njihovu primjenu organiziranjem širokog spektra stručnih usluga.
• Nuklearna energija značajno sudjeluje u zadovoljavanju energetskih potreba i sigurnosti opskrbe u EU. Europski parlament je 5. veljače 2009. godine, s velikom većinom prihvatio dalekosežni nacrt plana buduće energetske strategije EU, koji poziva na investiranje u nuklearnu energiju. U parlamentu je plan  prihvaćen s 406 glasova,  168 je bilo protiv, a 87 se uzdržalo. Dokument poziva  na investicije u nuklearnu energiju i na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 80 % do 2050 godine.
• U našoj zemlji, izrađena je Strategija  energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. godine. Strategija se temelji na procjeni da će  potrošnja energije u Hrvatskoj do 2020. godine rasti po stopi od 3,1 posto, a potrošnja električne energije po stopi od 4,7 posto. Za proizvodnju električne energije Strategija predviđa 4 scenarija, od kojih 3 uključuju nuklearnu opciju. Odlučivanje o mogućoj izgradnji nuklearne elektrane u Hrvatskoj, Vlada je odgodila do 2012. godine.
• Za razliku od termoelektrana, nuklearne elektrane ne proizvode stakleničke plinove i ne doprinose zagađenju okoliša i klimatskim promjenama. U cilju ograničenja emisija CO2 prema Protokolu iz Kyota, (koji je prihvatila Hrvatska i Europska Unija) te zaključcima konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu, predviđa se uvođenje dodatnog poreza na emisije, što će imati daljnji utjecaj na povećanje cijena proizvodnje električne energije iz termoelektrana na fosilna goriva.
• U gospodarenju radioaktivnim otpadom za nisko i srednjeradioaktivni otpad danas postoje racionalna teničko tehnološka rješenja, koja su dokazana u primjeni. Zbrinjavanje visokoradioaktivnog otpada i/ili istrošenog goriva je principijelno  riješeno, a uskoro se u nuklearno vodećim zemljama očekuju i prva odlagališta koja će primati otpad  iz zemalja sa malim nuklearnim programom. 
• U razgradnji nuklearnih elektrana stečena su značajna dobra iskustva. Izdvajanjem sredstava tijekom proizvodnje iz cijene električne energije (do 5% uz racionalnu strategiju razgradnje) formira se fond dovoljan za kompletnu razgradnju elektrane i zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Postoji i mogućnost korištenja objekata elektrane za izgradnju novog energetskog postrojenja, što znatno smanjuje troškove njegove izgradnje.
• Pritisci i propaganda protiv nuklearne energije dolaze iz različitih strana. Tu su najprije nedovoljno informirani ekstremni stavovi pojedinih samoprozvanih zaštitnika prirode, a potom i druge interesne skupine. U cilju amortizacije velikih ulaganja u eksploataciju ugljena, nafte i plina njihovi snažni lobiji u javnosti potiskivali su nuklearnu energiju, u nekim zemljama, do stupnja neprihvatljivosti. Da bi se promijenio odnos javnosti prema nuklearnoj energetici potrebna je temeljna izobrazba iz principa energetike u školovanju te težnja da mediji u što većoj mjeri koriste neovisne stručne organizacije iz područja energetike kako bi se izbjegle dezinformacije. Posebice da ne izjednačavaju pred javnošću nekvalificirane pojedince s odgovornim i kompetentnim profesionalcima. Pri svakoj raspravi o energetici argumenti moraju biti stručno utemeljeni, bez podilaženja interesnim grupama ili nedovoljno obaviještenoj javnosti.
• Da  se odnos javnosti prema nuklearnoj energiji u Europi postupno mijenja, najbolji su primjer Finska i Švedska, te Italija i Poljska, a i Švicarska. Finska je prva europska zemlja koja je započela izgradnju nove nuklearne jedinice (u elektrani Olkiluoto-3). Premda su 1999. godine zatvorili prvi reaktor u elektrani Barsebäck, Šveđani su odustali od zatvaranja drugog reaktora radi nedostatka alternativnih rješenja. Ispitivanje javnosti provedeno u prosincu 2003. pokazalo je da samo 14 % stanovnika podržava odustajanje od nuklearne energije, dok 74 % podržava ograničenje emisija stakleničkih plinova kao najveći ekološki prioritet. Sveukupno nuklearnu energiju podržava 84 % stanovnika Švedske. Italija i Poljska koje su se protivile izgradnji nuklearnih elektrana, sada ozbiljno planiraju njihovu izgradnju. Ujedinjeni Arapski Emirati, koji raspolažu sa znatnim rezervama nafte i plina, ugovorili su s Južnom Korejom izgradnju 4 nuklearne elektrane. Uz svojih 5 nuklearnih elektrana Švicarska je referendumom još 2007. zadržala nuklearnu energiju kao buduću opciju.