Elektromagnetska kompatibilnost (engl. Electromagnetic Compatibility, skr. EMC) definirana je kao sposobnost uređaja, opreme ili sustava da zadovoljavajuće radi u svom elektromagnetskom okruženju, tj. da radi u namijenjenim operacijskim uvijetima sa zadanim nivoima učinkovitosti bez pogoršanja zbog elektromagnetskih međudjelovanja, kao i da svojim radom ne uzrokuje neželjene elektromagnetske smetnje bilo čemu u tom okruženju.
Poboljšanje elektromagnetske kompatibilnosti uključuje rad u sljedećim područjima:

1. Razvoj inženjerskih standarda
2. Razvoj numeričkih modela
3. Tehnike mjerenja i testne procedure
4. Instrumenti za mjerenje
5. Karakteristike sustava i opreme, kao što su osjetljivost (otpornost), povredljivost, odgovarajući efekti širenja, i subjektivni efekti
6. Unaprijeđenje tehnika i komponenata
7. Edukacija o elektromagnetskoj kompatibilnosti
8. Studije o podrijetlu interferencija, umjetnih, kao i prirodnih, i njihove klasifikacije
9. EM-zaštita
10. Tehnike štićenja
11. Nuspojave djelovanja elektromagnetske energije
12. Znanstvene, tehničke, industrijske, profesionalne ili neke druge aktivnosti, koje dopridonose ovom području, ili koriste tehnike ili proizvode ovog područja.