Odjel za elektromagnetsku kompatibilnost

Elektromagnetska kompatibilnost (engl. Electromagnetic Compatibility, skr. EMC) definirana je kao sposobnost uređaja, opreme ili sustava da zadovoljavajuće radi u svom elektromagnetskom okruženju, tj. da radi u namijenjenim operacijskim uvijetima sa zadanim nivoima učinkovitosti bez pogoršanja zbog elektromagnetskih međudjelovanja, kao i da svojim radom ne uzrokuje neželjene elektromagnetske smetnje bilo čemu u tom okruženju.
Poboljšanje elektromagnetske kompatibilnosti uključuje rad u sljedećim područjima:
  1. Razvoj inženjerskih standarda
  2. Razvoj numeričkih modela
  3. Tehnike mjerenja i testne procedure
  4. Instrumenti za mjerenje
  5. Karakteristike sustava i opreme, kao što su osjetljivost (otpornost), povredljivost, odgovarajući efekti širenja, i subjektivni efekti
  6. Unaprijeđenje tehnika i komponenata
  7. Edukacija o elektromagnetskoj kompatibilnosti
  8. Studije o podrijetlu interferencija, umjetnih, kao i prirodnih, i njihove klasifikacije
  9. EM-zaštita
  10. Tehnike štićenja
  11. Nuspojave djelovanja elektromagnetske energije
  12. Znanstvene, tehničke, industrijske, profesionalne ili neke druge aktivnosti, koje dopridonose ovom području, ili koriste tehnike ili proizvode ovog područja.
Vodstvo odjela
Mandat do 31. 12. 2021.
Zoran Blažević
predsjednik
Anna Sušnjara
dopredsjednica
 
 
 
 

 


Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske, te Zajednički odjel za elektroničke elemente i poluvodičke integrirane sklopove i Odjel za elektromagnetsku kompatibilnost Hrvatske sekcije IEEE, pozivaju vas na predavanje

Dizajn, simulacija i karakterizacija "conductor-backed" koplanarnih linija na podlozi FR-4

koje ce održati profesor Branimir Pejčinović u Telekonferencijskoj dvorani Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu u utorak 17. srpnja 2007. u 13 sati u trajanju od 45 minuta.

Sažetak
Naizgled trivijalan problem vjernog prijenosa signala s jedne točke do druge točke u sklopu na frekvencijama od 1 GHz na više postaje vrlo složen, tako da se za očuvanje kvalitete signala na frekvencijama od više GHz od samog početka mora uzeti u obzir dizajniranje sklopa. Ovaj se problem manifestira ne samo u „makroskopskim“ dimenzijama gdje radimo s tiskanim pločicama (engl. Printed Circuit Board – PCB) nego i u samim integriranim sklopovima, ali na još višim frekvencijama. U ovoj ćemo se prikazu osvrnuti na linije izvedene u CB-CPW tehnologiji koplanarnog valovoda  (engl. Conductor-Backed CoPlanar Waveguide), koje se koriste u milimetarskom području, ali se njihova primjena također proširila na štampane pločice budući da su CB-CPW linije relativno slabo osjetljive na probleme vezane na EMI/EMC.

CB-CPW linija sastoji se od tri vodljive linije na gornjoj strani podloge koje su složene u tzv. „masa-signal-masa“ strukturu, tj. signal se dovodi na središnju liniju dok su druge dvije uzemljene, simetrično složene oko nje. Druga strana podloge je kompletno pokrivena metalom. U ovakovoj izvedbi moguć je ne samo prijenos putem kvazi-TEM moda, nego se pojavljuju i razni drugi parazitni modovi. Za jednostavnije strukture mogu se koristiti i analitički izrazi, ali su potrebna mnoga pojednostavljenja.  U ovom se radu za analizu i dizajniranje linija koristi elektromagnetski simulator. Preko rezultata ovih simulacija razmotrit će se utjecaj raznih parametara, poput razmaka između via, na kvalitetu prijenosa signala.

Na koncu, prikazat će se rezultati mjerena na linijama proizvedenim na FR-4 podlozi. Ova je podloga izabrana zbog pristupačne cijene, usprkos činjenici da njene karakteristike nisu baš najpogodnije za visoke frekvencije. Naša je hipoteza da se u kombinaciji sa CB-CPW linijama ova podloga može efikasno koristiti i za multi-GHz područje.
__________________________________________
Ovo istraživanje djelomično se financira kroz program „Priljev mozgova – Gost“ Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske.

O predavaču
Branimir Pejčinović diplomirao je na FER-u (tada ETF-u) Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao i doktorirao na University of Massachusetts, Amherst. Izvanredni je profesor i pomoćnik ravnatelja zadužen za dodiplomsko obrazovanje na Odjelu za Elektrotehniku i racunarsku tehniku na Sveučilištu Portland State. Također je ko-direktor Laboratorija za projektiranje i testiranje integriranih sklopova, koji ima jedinstvene mogućnosti za mjerenja, karakterizaciju i modeliranje digitalnih, mješovitih digitalno/analognih, te visokofrekvencijskih elemenata i integriranih sklopova. Bavi se istraživanjima u području mjerenja, karakaterizacije i modeliranja poluvodičkih elemenata (SiGe BJT, GaAs FET, strained-SOI CMOS, InSb, APD) kao i problemima u području kvalitete signala i elektromagnetske kompatibilnosti. Bio je supredsjedatelj tehničkih programskih odbora dviju konferencija: IEEE International Conference on Electronics, Circuits and Systems (ICECS) 2002 te IEEE MELECON 2004, kao i gost-urednik za specijalna izdanja Analog Integrated Circuits And Signal Processing Journal (prosinac 2004) te Telecommunication Systems Journal (srpanj 2006) koja su sadržavala najbolje radove sa tih konferencija. Takodjer je bio član Tehničkog programskog odbora za International Microwave Symposium. Trenutačno je na studijskoj godini na FER-u.

Autor: Aleksandar Szabo
Popis obavijesti

Repozitorij