Pouzdanost i raspoloživost vjetroelektrana

Kratak opis predavnja

Među obnovljivim izvorima za proizvodnju električne energije, ukoliko se u obzir ne uzimaju velike hidroelektrane, najveći udio ima energija vjetra. Zbog porasta integracije vjetroelektrana u elektroenergetske sustave postaje sve bitniji i njihov utjecaj na EES. Jedan je od tih utjecaja i utjecaj na pouzdanost EES-a . Stoga je pitanje pouzdanosti i raspoloživosti vjetroelektrana od izuzetne važnosti. Vjetroelektrane se od ostalih elektrana razlikuju po tome što je brzina vjetra promjenjiva i nejednolika pa je samim time i izlazna snaga, odnosno proizvedena električna energija vjetroelektrana promjenjiva. Za razliku od konvencionalnih elektrana, proizvodnju vjetroelektrana se ne može sa sigurnošću predvidjeti jer je ovisna o brzini vjetra. Prema tomu, raspoloživost vjetroelektrana je osim o zastojima pojedinih komponenata i trajanjima kvarova također ovisna i o brzini vjetra. U ovom predavanju bit će prikazani osnovni podaci o pouzdanosti i raspoloživosti vjetroelektrana kao i razvijeni analitički i simulacijski modeli za proračun pokazatelja pouzdanosti vjetroelektrana.

Životopis predavača

Danijel Topić rođen je 22. srpnja 1985. godine u Orahovici, općina Žepče, Bosna i Hercegovina. Srednju elektrotehničku školu završio je 2004. godine u Tehničkoj obrtničkoj školi KŠC-a Don Bosco gdje je proglašen učenikom generacije od strane uprave škole. Elektrotehnički fakultet u Osijeku upisuje 2004. godine. Diplomirao je u listopadu 2008., čime je stekao zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike, smjer elektroenergetika. Diplomski rad na temu ''Model male crpno-akumulacijske hidroelektrane'' izradio je pod mentorstvom prof.dr.sc. Damira Šljivca. Nakon završetka studija upisuje poslijediplomski doktorski studij iz područja elektroenergetike na Elektrotehničkom fakultetu Osijek.

Od 1. prosinca 2008. zaposlen je kao asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku na Katedri za elektrane i energetske procese Zavoda za elektroenergetiku.  U nastavi sudjeluje kao nastavnik na kolegijima Elektrane, Obnovljivi izvori energije i Energetska učinkovitost na Diplomskom studiju te na kolegiju Elektrane i EES na stručnom studiju elektrotehnike. Područje znanstvenog istraživanja mu je proizvodnja električne energije, obnovljivi izvori energije te energetska učinkovitost. Pohađao je Tečaj za energetske savjetnike te ga s uspjehom položio u lipnju 2009. U svibnju 2011. pohađao je program  Izobrazba za stručno osposobljavanje i obvezno usavršavanje osoba koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada, Modul 1 te ga s uspjehom položio.

16. travnja 2014. obranio je doktorsku disertaciju pod nazivom ''Unaprijeđeni simulacijski model predviđanja proizvodnje električne energije vjetroelektrane'' te stekao akademski stupanj doktor znanosti. U suradničko zvanje poslijedoktoranta izabran je 13. svibnja 2014. godine na Elektrotehničkom fakultetu Osijek.

Bio je suradnik je na nekoliko domaćih i međunarodnih znanstveno-istraživačkih projekata (TEMPUS EMSA iz tržišta el. energije, IPA UNIREG IMPULSE u području OIE te bilateralna suradnja HR-SRB u području OIE, Regphosys IPA Hrvatska – Mađarska, Fotonaponski sustavi kao pokretači regionalnog razvoja). Objavio je 14 znanstvenih i stručnih radova. Suautor je dvaju knjiga iz područja obnovljivih izvora energije. Do rujna 2014. Bio je predsjednik Odjela za elektroenergetiku IEEE studentskog ogranka Osijek.