Predavanje i diskusija nakon predavanja će tražiti odgovore na pitanja:
- Što je potrebno mladim informatičkim stručnjacima za svjetski uspjeh?
- Što je Borisu Sakaču najviše pomoglo?
- Imaju li Hrvati zaista nekih komparativnih prednosti pred drugim nacionalnostima?
- Koje i na čemu se one temelje?
- Koji su nam nedostaci?
- Što nam naše obrazovanje daje, a pomaže u radu diljem svijeta?
- Što nam ne daje, a nužno nam treba?
- Od koje bismo nacije najviše mogli naučiti, preuzeti?
- Koja bi nacija imala najviše koristi od suradnje s nama?
- Što biste savjetovali budućim informatičkim stručnjacima koji se školuju u Hrvatskoj?
Boris Sakač je informatičar iz Zagreba koji se je nakon 12 godina rada u IBM-u, gdje je od sistemskog inženjera došao do direktora za Hrvatsku, posvetio informatizaciji velikih sportskih natjecanja i to pretežno Olimpijskih Igara. Sve je počelo 1978 godine kada je rukovodio projektnim timom zagrebačkog SRCA koji je razvio software za Mediteranske Igre u Splitu 1979., zimske Olimpijske Igre 1984. u Sarajevu i ljetne Olimpijske Igre u Los Angelesu iste godine. Taj je software bio prodan organizatorima slijedećih ZOI u Calgary-u 1988., i u gotovo nepromijenjenom obliku korišten na Olimpijskim Igrama u Albertvill-u 1992. i Lillehammeru 1994. godine te poslužio kao osnovica razvoja verzije za ljetne sportove koja je bila primijenjena na Igrama u Barceloni 1992. Nakon toga Boris Sakač je postao savjetnik Međunarodnog Olimpijskog Komiteta u Lausanni. Od 1994. rukovodio je projektom "Olympic Results and Information Services" koji je bio primijenjen na ljetnim i zimskim Olimpijskim Igrama (Nagano 1998., Sydney 2000., Salt Lake City 2002., Atena 2004., Torino 2006., Beijing 2008., Vancouver 2010.). Rukovođenje tim projektom za London 2012., Sochi 2014. i Rio de Janiero 2016. prepustio je mlađim kolegama, a on je ostao njihov savjetnik.
U timovima kojima je rukovodio bili su angažirani informatičari iz mnogo zemalja. Osim jezgre tima koju sačinjavaju stručnjaci iz Hrvatske, Francuske, Norveške, Švicarske i SAD-a, timovi su se nadopunjavali informatičarima iz zemalja koje su organizirale pojedine Igre.
